Vest: Ovo je trapava nedelja i ne posti se. Danas je Duhovni utorak

Ovo je trapava nedelja i ne posti se. Danas je Duhovni utorak

Ovo je trapava nedelja i ne posti se. Danas je Duhovni utorak

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju +++ DUHOVSKI UTORAK.

Ovo je trapava nedelja i ne posti se. Danas je Duhovni utorak-0DUHOVSKI UTORAK

Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole (koji je u narodu poznat i kao Duhovi, odnosno Sveta Trojica) pod u hramovima pokriva se travom, pored zidova se prislanjaju grane lipe ili nekog drugog drveta, a ikone se kite cvećem. Ovaj običaj potiče još od prvih hrišćana, koji su ga, pak, preuzeli od Jevreja, koji su na praznik Pedesetnice kitili svoje bogomolje i kuće. To ih je podsećalo na vreme kada su preko Mojseja dobili deset Božjih zapovesti, kao i na vreme lutanja po pustinji, posle bekstva iz Misira, jer su u pustinji živeli u kolibama od granja i lišća. Na Duhove u hramu narod plete venčiće od trave koje posle nosi kući i ostavlja pored ikone i kandila. Mnogi nose venčiće u torbama i tašnama.

Ovo je trapava nedelja i ne posti se. Danas je Duhovni utorak-1Sveti Kiril, arhiepiskop aleksandrijski

Porekla plemićkog i blizak srodnik Teofila, patrijarha aleksandrijskog, posle čije smrti bi posvećen za patrijarha. Vodio tri ljute borbe za svoga života: s jereticima Novacijanima, s jeretikom Nestorijem i sa Jevrejima u Aleksandriji. Novacijani su postali u Rimu i tako prozvani po Novacijanu prezviteru, jeresonačalniku. Oni su se gordili svojom vrlinom, hodili su obučeni u belo odelo, zabranjivali su drugi brak i držali su da se ne treba moliti za one koji učine smrtni greh, niti primati natrag u crkvu one koji jedanput otpadnu od crkve, pa ma se oni gorko kajali. Kiril njih pobedi i istera iz Aleksandrije zajedno sa njihovim episkopom. S Jevrejima bila je borba mnogo teža i krvavija. Jevreji su se bili osilili u Aleksandriji još od početka, kako je Aleksandar Veliki zasnovao taj grad. Njihova mržnja prema hrišćanima bila je besna i smušena. Oni su ubijali hrišćane mučki, trovali, na krst raspinjali. Posle duge i teške borbe Kiril je uspeo kod cara Teodosija Mlađeg, da se Jevreji proteraju iz Aleksandrije. Njegovu borbu pak protiv Nestorija, patrijarha carigradskog, rešio je Treći vaseljenski sabor u Efesu. Tom Saboru predsedavao je sam Kiril, zastupajući u isto vreme i papu rimskog Celestina, po molbi ovoga, koji zbog starosti nije mogao doći na Sabor. Nestorije bude osuđen, anatemisan, i od cara prognan na istočnu granicu carstva, gde je i umro smrću užasnom (jer mu crvi razjedu jezik, kojim je hulio Presvetu Bogorodicu nazivajući je Hristorodicom). Posle svršene borbe Kiril je u miru proživeo i revnosno pasao stado Hristovo. Predstavio se Gospodu 444. godine. Za njega se kaže da je sastavio "Bogorodice Djevo radujsja!"

Ovo je trapava nedelja i ne posti se. Danas je Duhovni utorak-2Sveti Kiril Bjelozerski

Rođen i vaspitan u Moskvi u kući velikaškoj. Postrižen u manastiru Simonovom, gde se podvizavao na udivljenje svih ostalih monaha. Da bi sakrio svoju dobrodetelj, pravio se jurodom. Razgovarao lično sa svetim Sergijem Radonežskim, i od ovoga primio mnoge korisne pouke. Mimo svoje želje izabran za igumana toga manastira. No on se stalno molio Presvetoj Bogorodici, da mu pokaže put, gde bi se u bezmolviju podvizavao. Jedne noći vide veliku svetlost i ču glas: "Kirilo, izađi odavde i idi na Belo jezero!" I on zaista izađe iz Simonova manastira sa jednim drugom, ode u predele belojezerske i tamo, u gustoj borovoj šumi, poče se podvizavati. Vremenom se ta pustinja pretvori u veliku obitelj. Prepodobni Kiril dobi od Boga veliki dar čudotvorstva, te bolne celjaše i mnoga druga čudesa tvoraše. Predstavi se 1429. godine u devedesetoj godini života svoga, i ode ka Gospodu, koga je celog veka ljubio žarkom ljubavlju.

Beseda

o onima koji ljube smrt

Svi koji mrze na me, ljube smrt (Priče Sol. 8, 35)

Tako govori Gospod, Stvoritelj neba i zemlje, kroz proroka Svoga. Ko mrzi Mudrost Božju, mrzi na Boga, a ko mrzi na Boga, što ima da ljubi drugo osim smrti? Nije li sve van Gospoda smrt? Sunce i zvezde, mora i planine, životinje i bilje - šta je to sve nego mrtva prašina, uobličena i oživljena silom Božjom, rečju Božjom, mudrošću Božjom. Ko ne ljubi Boga, taj ne samo - ne ljubi Boga, nego on ne ljubi ništa što je od Boga, tj. ni krasotu zvezda, ni poredak mora i planina, ni životnu silu koja je u životinjama i biljkama. Ko ne ljubi Boga, taj izuzima i udaljava Boga iz prirode. Šta onda ostaje? Samo mrtva, bezoblična, tamna, prašina - samo smrt. No i ta prašina je stvorena Bogom. I tu prašinu mora bogomrzac dati Bogu, i ono što se ne dotiče Boga, to jest: smrt, greh i đavo. Ko ne ljubi Boga, taj u stvari ljubi smrt, greh i đavola. Bogomrzac je svaki igračka đavola, plod greha i zalogaj smrti.

Ako Tebe mrzimo, o Gospode ljubavi, nemamo koga ni šta voleti. Jer i ono što volimo od Tebe je. Bezuman je, ko voli zrake a mrzi sunce; i ko voli kaplje vode a mrzi izvor.

Nadahni nas životvornom ljubavlju prema Tebi. Sveljubavni Gospode naš. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar