Vest: Sudbonosni praznik – Vidovdan (I/III)

Sudbonosni praznik – Vidovdan (I/III)

Sudbonosni praznik – Vidovdan (I/III)

Iako puna događaja nijedan dan kao 28. jun nije obeležio sudbinu Srbije kroz vekove. Sudbonosni praznik je ujedno i veliki verski praznik. Vodimo Vas kroz Vidovdanske događaje koji su često bili prekretnica u našoj istoriji .

Kosovski boj 1389. godine

Bitka koja se odigrala na Kosovu nije samo sukob dva naroda, srpskog i turskog, nego sukob dve religije i dva kontinenta. Srpsku vojsku je predvodio Knez Lazar Hrebeljanović, dok je osmanske trupe predvodio sultan Murat sa dva sina Jakubom i Bajazitom. Značaj same bitke je veliki jer je trebao da spreči dalji prodor Osmanlija u Evropu, ali i pored toga Evropa nije poslala pomoć knezu Lazaru. Tokom bitke kroz razne faze vojske su imale uspehe, prvo su Srbi ubili sultana Murata i potisnuli Osmanlije da bi zatim Knez Lazar bio uhvaćen od strane Bajazita i pogubljen. Povlačenje Bajazita sa vojskom ostavlja mnogo nedoumica o krajnjem ishodu samog boja. Iako ne poražena Srbija je ostala mnogo oslabljena posle boja jer nije imala rezerve u ljudstvu kao što je imala Osmanska država. Zbog toga 1390. godine Lazarev naslednik Stefan Lazarević prihvata vazalski odnos prema Bajazitu i priznao njegovu vrhovnu vlast. U vekovima posle sukoba stvarani su mnogi mitovi, a siguran i istinit je da su knez Lazar Hrebeljanović i srpska vojska poginuli mučeničkom smrću za odbranu hrišćanstva i Evrope.

Kao u besedi Svetog Nikolaja Velimirovića : - „Pet vekova Srbija lobanjama i kostima svojim brani Evropu da bi ona živela srećno. Mi smo tupili našim kostima turske sablje i obarali divlje horde, koje su srljale kao planinski vihor na Evropu. I drugom rečju, dok je Evropa postajala Evropom, mi smo bili ograda njena, živa i neprobojna ograda, divlje trnje oko pitome ruže.“

Kosovski mučenici suglavni motiv srpske srednjovekovke epske poezije i duboko urezani u srpsko kulturno biće.

Namesnički Ustav iz 1869. godine

Namesnički ili Ustav knjaževine Srbije jeprvi samostalan a treći ustav koji je donet u Srbiji. Ustav se zove Namesnički jer je donet u vreme Namesništva koje su činili Milivoje Petrović Blaznavac, Jovan Ristić i Jovan Gavrilović sa zadatkom brige o maloletnom knezu. Kroz najviši akt regulisan je rad Narodne skupštine koja je prvi put u istoriji postala zakonodavni organ. Knez je donosio odluku o zakazivanju vremena i mesta održavanja skupštine a morao je i lično da otvori i zatvori rad skupštine. Iako nije bila suverena zemlja niko od velikih sila se nije protivio njegovom usvajanju a izostali su protesti sultana i Porte kao u ranijim godinama.

Objava rata Turskoj 1876. godine

Prvi srpsko – turski rat u narodu poznatiji kao „Javorski rat“, izbio je nekon ustanka u Hercegovini 1975. godine. Srbija i Crna Gora tada polunezavisne države zajednički objavljuju ran „Bolesniku sa Bosfora“. Komplikovane političke prilike u Evropi, uopšte nisu išle u prilog Srbiji, Rusija tada srpska zaštitnica tek je izašla iz rata dok su Francuska i Britanija podržavale Tursku. Tokom rata srpska vojska imala uspeha u borbama oko Aleksinca a doživela je poraze u borbama na Južnoj Moravi, kod Đunisa i na Deligradu. Pošto je ratna sreća potpuno prešla na tursku stranu, na ultimatni zahtev ruskog cara Aleksandra II Porti. Primirje je sklopljeno 1. novembar 1876. godine, dok je mir skljopljen 28. februara 1877. godine na bazi „stanje pre rata“. Ubrzo je usledio i Drugi srpsko – turski rat koji je mnogo povoljnije završen za Srbiju jer je oslobodila svoje južne krajeve.

Tajna konvencija Srbije i Austrougarske 1881. godine

Tajna konvencija predstavlja dokument koji je potpisan između Kneževine Srbije i Austrougarske monarhije. Potpisivanjem konvencije Srbija dolazi u gotovo vazalski položaj jer odredbama ovog ugovora određeno je da ne može da zaključuje bilo kakve ugovore sa drugim zemljama, bez prethodnog odobrenja Austrougarske. Pored toga morala je održavati prijateljsku politiku prema Monarhiji. Pre potpisivanja Konvencije, zaključen je Trgovinski ugovor, kojim je Srbija mogla svoju robu da izvozi samo u Austrougarsku, čime je postala potpuno zavisna od volje Monarhije. Potpisivanje ova dva dokumenta je dogovoreno pred Berlinski kongres - srpski diplomata Jovan Ristić je obećao potpisivanje ova dva ugovora, izgradnju srpske železnice za Monarhiju, kao i odricanje od Novopazarskog sandžaka u zamenu za zastupanje srpskih interesa na zasedanju Berlinskog kongresa. Tajnu konvenciju su potpisali tadašnji srpski ministar spoljnih poslova Milutin Garašanin i ministar finansija Čedomilj Mijatović. Srbija je činila tolike uspupke monarhiji u zamenu za međunarodno priznatu nezavisnost. Godine 1882. kao „nagrada“ za potpisivanje Tajne konvencije, Milan Obrenović je krunisan za kralja, a Monarhija je obezbedila da sve sile prihvate Srbiju kao kraljevinu.

Prvo svečano obeležavanje Vidovdana 1889. godine

Prvi put svečano obeležen Vidovdan kao praznik na najvišem državnom nivou. Obavljen je čin miropomazanja kralja Aleksandra u manastiru Žiča, postavljen temelj i od dobrovoljnih priloga započeta izgradnja spomenika kosovskim junacima u Kruševcu, o državnom trošku odštampana „Kosovska spomenica” (zbirka narodnih pesama o Kosovskoj bici), ustanovljen Orden kneza Lazara, u svim crkvama SPC u državi povodom praznika služeni su molebani. Uskoro je formiran i odbor za proslavu, koji su činili najeminentniji Srbi tog vremena. Održana je svečana sednica Srpske kraljevske akademije na kojoj su najumniji Srbi tog doba govorili o značaju Vidovdana. U svim srpskim krajevima i van Kraljevine Srbije, obeležen je veliki jubilej. Posebno svečano bilo je u manastiru „Mala Ravanica” kod Vrdnika na Fruškoj gori, gde su se nalazile mošti kneza Lazara. Tamo se, uprkos pritiscima i policijskim akcijama austrougarskih vlasti, na Vidovdan okupilo oko 15.000 ljudi. Pritisaka da se onemogući proslava bilo je i u Sarajevu, dok se na Kosovu, koje je tada još bilo u sastavu Osmanskog carstva, Vidovdan javno nije smeo ni pominjati.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar