Vest: Grešnica koja je okajala grehe i umrla posteći. Danas je Prepodobna Pelagija

Grešnica koja je okajala grehe i umrla posteći. Danas je Prepodobna Pelagija

Grešnica koja je okajala grehe i umrla posteći. Danas je Prepodobna Pelagija

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Prepodobna Pelagija; Prepodobna Taisa.

Grešnica koja je okajala grehe i umrla posteći. Danas je Prepodobna Pelagija-0Prepodobna Pelagija

Pokajana grešnica. Rođena kao neznaboška u Antiohiji i obdarena od Boga velikom telesnom lepotom Pelagija je upotrebljavala svoju lepotu na duševnu propast i sebe i drugih. Beše se kroz blud vrlo obogatila. Idući jednom pored crkve sv. muč. Julijana, u kojoj propovedaše episkop Non, ona svrati u crkvu i ču propoved o Strašnom Sudu i kazni grešnika. I ta reč je toliko potrese i izmeni, da se ona na jedanput zgadi na samu sebe, ustraši Boga, pokaja za sve nečiste grehe svoje, i pripade sv. Nonu s molbom, da je krsti. "Smiluj se meni, grešnoj, oče sveti, krsti me i nauči me pokajanju: ja sam more bezakonja, ambis propasti, mreža i oruđe đavolsko." Tako ova pokajnica sa suzama moljaše arhijereja Hristova. I on je krsti. Na krštenju joj kumovaše blažena Romana, đakonisa te crkve, koja je po tom, kao njena duhovna mati, utvrdi dobro u veri hrišćanskoj. No Pelagija ne bude zadovoljna samo krštenjem. Osećajući pritisak mnogobrojnih grehova svojih i grižu savesti, ona se reši na veliki podvig. Svoje ogromno bogatstvo, grehom sabrano, ona ostavi siromašnim ljudima, i tajno ode u Jerusalim, gde se pod muškim imenom, kao monah Pelagije, zatvori u jednu keliju na Jeleonskoj Gori, i tu otpočne teški podvig posta, molitve i bdenja. Posle tri godine poseti je đakon sv. Nona Jakov i zateče je još živu, ali kada je ponovo poseti posle nekoliko dana, nađe telo njeno mrtvo, i česno ga sahrani. Upokoji se sv. Pelagija oko 461. god. Tako ova negdašnja velika grešnica pokajanjem i trudom umilostivi Boga, oprosti se greha, i posveti. I njena očišćena i posvećena duša udostoji se carstva Božjeg.

Grešnica koja je okajala grehe i umrla posteći. Danas je Prepodobna Pelagija-1Prepodobna Taisa

Pokajana grešnica. Po rođenju Misirka. Kao i sv. Pelagija tako i Taisa provođaše mladost svoju u razuzdanom bludu. Na zao put života beše Taisa upućena i od svoje bestidne matere. No Bog milostivi, koji ne želi grešniku propasti no spasenja, nađe načina da Promislom Svojim čudesnim spase grešnu Taisu. Jedan od učenika sv. Antonija Velikog, Pafnutije Sidonit, ču za Taisu, za njen grešni život, i za otrov duševni, kojim ona trovaše dušu mnogih ljudi, pa se reši, da je s Božjom pomoći spase. Preobuče se, dakle, Pafnutije sveti u svetsko odelo, uze jedan zlatnik ode u grad, nađe Taisu i dade joj zlatnik. Taisa misleći da joj taj čovek dade zlatnik za nečisto delo, odvede Pafnutija u svoju sobu. Tada Pafnutije otvori svoja blagodatna usta i izobliči grehe Taisine i pozva je na pokajanje. Duša i savest u Taisi probudiše se, i Taisa se obli suzama dubokog srdačnog pokajanja. Razdavši sve svoje imanje bednima ona se uputi u jedan devojački manastir, prema uputstvu sv. Pafnutija, i tu osta oko tri godine, zatvorena u jednu keliju, živeći samo o hlebu i vodi. Pred smrt je poseti sv. Pafnutije i izvede je, preko njene volje, iz kelije. Ona se uskoro razboli i posle kratkog bolovanja predade svoju očišćenu i osvećenu dušu Bogu. Sv. Pavle Preprosti, drugi učenik sv. Antonija, u viziji vide u raju prekrasnu obitelj, ugotovanu od Boga sv. Taisi pokajnici. Upokoji se ova sveta duša 340. god.

Sveta mučenica Pelagija

Devica znamenita roda iz Antiohije. U vreme cara Numerijana načalnik Antiohijski beše poslao vojnike, da dovedu na sud Pelagiju, kao tada razglašenu hrišćanku. Vojnici opkole kuću i izazovu svetu devicu na vrata. Ona im se javi, i kad ču, da su došli da je vode pred sudiju, pravljaše se vesela, pa reče vojnicima, da je pričekaju samo trenutak dva dok se popne da se preobuče. Po tom se uspne na krov od kuće, uzdigne ruke k nebu, i dugo se moljaše Bogu, da joj Bog primi dušu i da ne dopusti da se oskvrni njena devstvena čistota. I Bog joj primi dušu, a telo pade mrtvo pred vojnike. "Smrt njena, piše sv. Zlatoust, bila je sredstvom ne prirodnog pada nego zapovesti Božje", pa produžuje: "i tako, ovo devstveno i od svakog zlata čistije telo ležalo je na zemlji: angeli su ga okružavali, arhangeli poštovali, sam Hristos bio je kod njega."

Beseda

o tome kako će vragu nestati oružja na kraju
Vragu oskudje oružje na kraju,
gradove si razrušio, pogibe
spomen njegov s hukom (Ps. 9, 7).
Vrag roda ljudskog, krvnik ljudski i čovekoubica od samoga početka, upotrebio je sva oružja i sve spletke protiv čoveka. Njegovo je da dan i noć izmišlja nova oružja i nove spletke, da bi samo koga upropastio, kao gladan lav ričući hodi i traži koga da proždere (I Pet. 5, 8), kao otrovna zmija taji se i čeka svoj plen, kao pauk svuda raspinje svoje mreže, samo, - samo da bi koju čovečju dušu uhvatio i u svoje smradno carstvo vrgao. Neznabožački narodi su kao njegovi gradovi. Do Hristova dolaska on je u njima gospodario mirno i potpuno. Idolosluženje bilo je služenje njemu; vračarstvo i gatarstvo bilo je služenje njemu; razuzdanost i raskalašnost života među ljudima on je štitio i unapređivao; prinošenje ljudi na žrtvu, oganj strasti, raspre, ratovi, zločini - sve je to bilo uživanje za njega. No na kraju njemu nesta oružja, gradovi se njegovi razrušiše, spomen njegov pogibe sa hukom. Taj kraj, koji spominje prorok, jeste dolazak Hrista Gospoda u svet. Gospod pokaza silu Svoju nad đavolom pobedivši njegova iskušenja na gori: pokaza vlast Svoju izgoneći đavole iz ljudi i zapovedajući im da idu ovamo ili onamo; pokaza nepobedno gospodarstvo Svoje nad grehom i smrću Svojim stradanjem i vaskrsenjem. I, što je možda najvažnije, sruši ad i raspršta silu demonsku. On nije hteo uništiti demone nego ih je rasprštao i oružja im prebio, razbio ih je i rasprštao kao Jevreje, i još strašnije od Jevreja. Narode je oslobodio od njihove vlasti: a što je glavno dao je ljudima vlast nad demonima, da ih imenom Njegovim mogu od sebe odgoniti. Vidite, kako je Gospod spojio sa Svojom pobedom nad demonima i Svoju milost prema ljudima? On je toliko onemoćao i prebio demone, i zbunio ih, i rasprštao, da ih je predao pod vlast ljudi. I tako negdašnji robovi, postali su gospodari, a negdašnji gospodari robovi. No ne dade Gospod vlast nad demonima svima ljudima nego samo onima koji u Njega veruju i Njegovim zapovestima sleduju. Dade im vlast, dade im i oružje. Oružje je krst.
O Gospode Bože naš, Spasitelju naš od vlasti đavolske, pomozi nam da i mi učinimo ono najmanje još što si ostavio nama da učinimo. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

 Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici !



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar