Na velikoj sceni Centra za kulturu održana tradicionalna Svetosavska akademija
Bogonadahnutom rečju, stihom i pesmom u susret Savindanu, saborno je u čast najdragocenijeg izdanka srpskog naroda prineto blagodarje i poslata poruka o vernosti putu ka Carstvu Božjem, koji je Sveti Sava pre više od osam vekova trasirao svom rodu. Svetosavska akademija u Centru za kulturu, čiju organizaciju potpisuju Eparhija valjevska i Valjevska gimnazija, okupila je stvaraoce svih generacija. Poučno slovo o Svetom Savi proizneo je Preosvećeni Episkop novobrdski G. Ilarion, vikar Patrijarha srpskog G. Porfirija, a blagoslov sabranima uputio domaćin Preosvećeni Episkop valjevski G. Isihije
Jedinstven u vascelom rodu ljudskom kao princ, koji raskoš dvora zamenjuje za manastirske tišine. U biće srpskog naroda utkan kao najveći ikada rođen u njegovoj istoriji, utemeljitelj Crkve, škole, državnosti, lečilišta i svega bez čega nismo ono što smo i bez čega nemamo ni trenutak, ni trajanje. Samo kroz Svetu Evharistiju razumemo širinu i dubinu Svetog Save, njegovu želju da sve podredi Bogu, te su savindanska slavlja svojevrstan produžetak evharistijskih sabranja, besedio je Preosvećeni Episkop valjevski G. Isihije.
- Ovo naše večerašnje sabranje, kojim proslavljamo velikog ugodnika Božjeg predstavlja samo produžetak jedinog, istinskog, svespasavajućeg slavlja i događaja Crkve- Svete Evharistije. Upravo je to mesto sudbonosnog susreta Rastka sa Hristom, mesta na kojem ćemo se i mi spasonosno susresti sa Bogom. To je mesto pomirenja braće, isceljenja svake rane nanete zavišću i sujetom. Mesto izgrađivanja nepokolebljivog identiteta čoveka i naroda Božjeg… Na temelju svete vere treba nam zidati dobra dela, jer niti koristi ispravnost života bez prave i prosvećene vere u Boga, niti nas pravo ispovedanje vere bez dobrih dela može izvesti pred Gospoda- poručio je Vladika Isihije, podsetivši na reči Svetog Save iz čuvene besede o pravoj veri, izgovorene 1220. godine u sedmovratoj Žiči, carskoj nemanjićkoj lavri.
Svetosavsku akademiju u zavičaju „najvećeg Srbina posle Svetog Save“ – Svetog Vladike Nikolaja, svojim pastirskim poukama ukrasio je Preosvećeni Episkop novobrdski G. Ilarion, vikar Patrijarha srpskog G. Porfirija.
Sećamo se u ove dane da imamo veru naših otaca Svetog Save i Simeona, a u valjevskom kraju shvatimo da je to vera i Prepodobnog Oca Justina i Svetog Vladike Nikolaja. Vera, koja i sada živi među našim ocima, od kojih je jedan i Patrijarh Porfirije, po čijem blagoslovu je i došao u Valjevo da učestvuje u praznovanju i prenese njegov blagoslov.
Zagledan očima uma i lik Svetog Save, u njemu sam video dete koje, prema rečima Oca Justina, Gospod grli. On je ostao za večnost dete. On je naše dete, istakao je Vladika Ilarion.
- Kada praznujemo Svetog Savu, to je kao da praznujemo naš Božić. Kao da praznujemo Hrista, a zapravo to i činimo, jer je divan Bog u svetima Svojim. Hrista praznujemo u Svetom Savi. Vidimo mladića nadarenog. Kažu, lepog, sa svim mogućnostima koje pruža ovaj svet. Princ, kome je sve nadohvat ruke. Ali, taj princ i lovac, onaj koji zna da se posluži prevarom, kako znate po žitiju koje pišu hilandarski monasi Teodosije i Domentijan, on postaje putnik, begunac i ono što je najbitnije i što je njegov životni izbor- postaje monah na Svetoj Gori. i sa Svete Gore ga promisao Božji vraća u svet da bude i graditelj, i pisac, i izmiritelj, i državnik, i diplomata i prosvetitelj. Kada želimo da govorimo o Svetom Savi, zapravo govorimo o svemu. Gde god da pogledamo kroz našu istoriju, mi vidimo tragove onoga što je zasadio Sveti Sava- poučio je Vladika Ilarion o „najlepšem srpskom detetu“.
Izvor: Eparhija valjevska
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!