Vladičanska Liturgija na slavi kapele u manastiru Bogovađa
Sveti Simeon i Sava su primer uzajamne ljubavi, koja prožima sve nas i na osnovu koje zaista svedočimo ljubav Hristovu prema nama, kazao je Preosvećeni Episkop valjevski g. Isihije na Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji, koju je služio u manastiru Bogovađa sa eparhijskim sveštenoslužiteljima u čast slave manastirske kapele, koja nosi ime po osnivaču svetorodne vladarske dinastije Nemanjića
Prve subote Vaskršnjeg posta, koja nosi ime po Svetom Teodoru Tironu, velikom vojvodi i ispovedniku hrišćanstva iz 4. veka, naša Sveta Crkva proslavlja i praznik Svetog Simeona Mirotočivog, čiji je datum (26. februar) ove godine bio u prvoj sedmici Velike četrdesetnice, a kojeg kao nebeskog zaštitnika proslavlja kapela manastirskog hrama u Bogovađi. Crkva prebacuje slavljenje praznika na subotu i nedelju zato što radne dane u Velikom postu ostavlja da se u njima što više drži podvig, poučio je Preosvećeni Episkop valjevski g. Isihije o crkvenoj praksi u danima “desetka”, koji se prinosi Gospodu u susret prazniku Njegovog slavnog vaskrsenja. Po uzoru na to, dodao je on, sva slavlja i ugađanja bližnjima trebalo bi ostaviti za subote i nedelje u ovom periodu. Danas slavimo Prepodobnog Simeona Mirotočivog, koji je neraskidivo vezan sa svojim svetim sinovima, najviše sa Svetim Savom.

– Sveti Simeon i Sava su jedna celina koja označava naš narod i možemo slobodno da kažemo da je Sveti Simeon “najveći Svetosavac” zato što on i Sveti Sava su potpuno istog duha. To se vidi u njihovim žitijima. Vidi se to izobilje ljubavi, izobilje poslušanja, radosti duhovne, koja ih obeležava i pokazuje da je moguće da otac i sin budu u savršenim odnosima, da jedan drugome daju sve veću čast, a sebe sve više umanjuju. Zato treba proučavati njihov odnos, uznositi se i naslađivati. Mi nemamo snage, volje i ljubavi da budemo kao oni, ali možemo da ih podražavamo- besedio je Vladika Isihije u čast velikog vladara, oca srpske države, potonjeg monaha, i njegovog velikog sina, čijim su stvaralaštvom, nadahnutim Hristom Gospodom, utemeljene Srpska Crkva, prosveta i kultura. Provevši sabrane kroz hagiografske zapise o Svetom Simeonu i Savi, Vladika Isihije je istakao značaj manastira Hilandar, dela njihovog zajedničkog pregalaštva, koje svedoči prisustvo srpske duhovnosti na Svetoj Gori, jedinstvenoj monaškoj državi pravoslavnih naroda. Govoreći o duhovnom očinstvu, koje Sveti Sava ima prema svom telesnom ocu, Vladika Isihije je ukazao da je taj odnos ispunjen velikom ljubavlju, ali i poslušanjem i poštovanjem koje Sveti Sava pokazuje prema Svetom Simeonu.
– Njih dvojica (Sveti Simeon i Sava) su primer uzajamne ljubavi, koja prožima sve nas i na osnovu koje zaista svedočimo ljubav Hristovu prema nama, jer On je došao među nas da nas izbavi od greha, đavola i smrti… Mošti Svetog Simeona toče miro i to je najdivnije svedočanstvo u Crkvi da je čovek bio svetog života. Znamo i za čudesnu lozu koja je izrasla iz njegovog groba i do danas rađa čudotvorne plodove. Ne možemo da pobrojimo sve što je učinio za rod naš, ali možemo da se molimo da se moli Hristu Bogu za nas da nam daruje veliku milost – zaključio je Vladika Isihije, upotpunivši svoje slavoslovlje Svetom Simeonu hvalospevom koji mu je napisao Preodobni Otac Justin Ćelijski.
Prelomivši slavski kolač, Vladika Isihije je čestitao slavu igumaniji Bogovađe, mati Angelini, i sestrinstvu, kao i svima koje je proslava Svetog Simeona okupila u velikoj svetinji Valjevske eparhije, čiji se nastanak vezuje za doba Despota Stefana Lazarevića, a koja ima višestruki značaj za istoriju Srbije što je čini spomenikom kulture od velikog značaja.

Obraćajući se na kraju bogosluženja, Vladika Isihije je naglasio da je važno da projavljujemo ljubav prema svim ljudima koji čine naš život, jer nas tome uči hrišćanska vera, odnosno da se čuvamo od zamki humanizma i apstraktnog doživljaja ljubavi.
– Ako nas neko uvredi, da se ne vređamo i pomislimo:”Zašto je on to rekao?” Najčešće ima razloga, ali mi to nećemo da vidimo, već ga napadamo kako je on gori od nas, kako nam čini zlo… Gubimo tako priliku da se smirimo pred bratom, ali i da uvidimo da jesmo grešni. Dakle, velika je mudrost da sujeta i gordost ovladaju nama- pouka je valjevskog arhipastira o odnosu koji bi hrišćanin trebalo da ima prema sebi i drugima kako bi u podvigu uzrastao.
Zaključujući praznično slovo, Vladika Isihije je se dotakao državotvorne uloge Svetog Simeona, objedinjavanja srpskih zemalja i uspona novostvorene županije. Nažalost, ukazao je valjevski arhipastir, kroz istoriju je ta teritorija rasparčavana, a srpske zemlje su i danas u velikoj meri okupirane, od čega je najtamniji primer Kosova i Metohije, svete srpske zemlje, koja je pod okupacijom inovernog naroda i međunarodne zajednice, čijom silom je naša zemlja napadana i raskomadana. Setimo se i molimo Svetom Simeonu da da snagu da se Srpstvo objedini, poručio je Vladika Isihije, uz poziv eparhiotima da se uvek molitveno sećaju braće i sestara Srba, ali i svih ljudi koji stradaju širom sveta.
Izvor: Eparhija valjevska
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!

.png)
.png)
.png)

.png)
 (1).png)
.png)
.png)
.png)
.png)
.png)
.png)
