Vest: Zbog vere u Hrista stradali su strašnom smrću. Danas je Svetih 45 mučenika Nikopolja

Zbog vere u Hrista stradali su strašnom smrću. Danas je Svetih 45 mučenika Nikopolja

Zbog vere u Hrista stradali su strašnom smrću. Danas je Svetih 45 mučenika Nikopolja

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Svetih 45 mučenika iz Nikopolja; Prepodobnog Antonije Pečerski.

Zbog vere u Hrista stradali su strašnom smrću. Danas je Svetih 45 mučenika Nikopolja-0Svetih 45 mučenika iz Nikopolja

Svetih 45 mučenika: Leontije, Mavrikije, Aleksandar, Sisinije i proči. U vreme opakog cara Likinija, koji vladaše istočnim delom carstva Vizantijskog, bi veliko gonjenje na hrišćane. U Nikopolju Jermenskom javi se namesniku carskom Lisiju sv. Leontije sa još nekoliko prijatelja svojih i reče mu, da su oni hrišćani. "A gde je vaš Hristos? upita Lisije. Ne bi li raspet, i ne umre li?" Na to mu sv. Leontije odgovori: "kad znaš, da naš Hristos umre, znaj da i vaskrse iz mrtvih i vaznese se na nebo". Posle duge prepirke o veri Lisije ih izbi i baci u tamnicu, gde im ne davahu ni jesti ni piti. Neka blagorodna hrišćanka Vlasijana donošaše im vodu i dodavaše kroz tamnički prozor. I angel Božji javi im se u tamnici, da ih uteši i ohrabri. Kada bi suđenje, javiše se Lisiju i dva tamničara kao obraćeni hrišćani, i još mnogi drugi, svega 45 njih na broju. Sudija ih osudi sve na smrtno tako, da im prvo sekirom budu odsečene ruke i noge, paposle da budu bačeni u oganj. Ta grozna kazna bi doslovno izvršena, i duše svetih mučenika odleteše Gospodu svome u večni život. Česno postradaše i carstvo naslediše 319 god.

Zbog vere u Hrista stradali su strašnom smrću. Danas je Svetih 45 mučenika Nikopolja-1Prepodobni Antonije Pečerski

Prepodobni Antonije kijevo-pečerski. Osnovatelj i otac monaštva u Rusiji. Rođen u malom mestu Ljubečublizu Černigova, i rano ostavio svoju domovinu i otišao u sv. Goru, gde se zamonašio i podvizavao u manastiru Esfigmenu. Prema nekom nebesnom javljanju iguman ga uputi u Rusiju, da tamo stvara monaštvo. On izabra jednu pešteru kod Kijeva. Kada se oko njega sabraše želatelji monaškog života, tada im on postavi za igumana Teodosija, a on ostaupešteri kao bezmolvnik. Božjim blagoslovom manastir se razraste i postade maticom monaštva ruskog. Antonije pretrpe mnoge zlobe od ljudi i od demona, no on pobedi sve svojom krotošću. Imaše veliki dar prozorljivosti i iscelenja bolnih. Predstavi se Gospodu 1073 god. u 90 god. svoga života, ostavivši svoj duhovni rasadnik da kroz vekove donosi dobre plodove pravoslavnom narodu u Rusiji.

Zbog vere u Hrista stradali su strašnom smrću. Danas je Svetih 45 mučenika Nikopolja-2Prenos česne rize Gospoda našeg Isusa Hrista

U vreme stradanja Gospoda Isusa za rod ljudski nalazio se u odredu rimske vojske u Jerusalimu i jedan Gruzin Elioz iz grada Mcheta. Mati njegova čula beše za Hrista i u srcu verovaše u Njega. Ispraćajući sina na vojsku u Palestinu, ona mu savetovaše, da ne radi ništa protiv Hrista. Kada je Gospod zakivan ekserima na krst, zvuk čekića na Golgoti došao je u uši Eliozove matere u grad Mchet. Čuvši taj zvuk ona uzviknu: "teško meni, što ne umreh pre ovoga vremena, smrt bi me izbavila od ovoga strašnoga zvuka"! I rekav to padne mrtva. Elioz se nalazio tada pod Krstom i sa drugim vojnicima bacao kocku oko rize Hristove. Riza dopadne njemu. i on je donese u Mchet, i pokloni svojoj sestri Sidoniji. Ova čuvši za smrt Gospoda kao i za to da je njen brat bio učasnik nevinog krvoprolića, padne mrtva sahitonom Gospodnjim, držeći ovaj čvrsto u rukama svojim, takoda ga niko ne mogaše istrgnuti, nego budu prinuđeni da je sahrane zajedno sa hitonom. Iz njenog groba nikne kedar, iz koga se točilo celebno miro. Vremenom kedar padne i mesto se to zaboravi. Sv. Nina pronađe to mesto pomoću ognjenog stuba nad tim mestom, posle njene molitve. I pokrštenicar Mirijan podigne tu crkvu sv. Apostolima. 1625 god. šah Abbas uzme tu rizu i pošalje u Moskvu na dar knezu Mihailu Feodoroviču i patrijarhu Filaretu. Riza ta bude postavljena u Uspenski Sabor u Moskvi.

Beseda

o dužnosti pastira duhovnih

Pasite stado Božije, koje vam je predato,

i nadgledajte ga, ne silom nego dragovoljno

po Bogu, niti za nepravedne dobitke nego

iz dobra srca; niti kao da vladate narodom,

nego bivajte ugledi stadu (I Pet. 5, 1-3).

Evo ustava pastirima stada Hristovoga! U nekoliko reči sv. apostol Petar izobličio je tri strašne strasti, koje od pastira čine vukove, i to: strast gordosti (nadgledajte ga ne silom), strast srebroljublja (niti za nepravedne dobitke), i strast vlastoljublja (niti kao da vladate narodom). Na suprot ovim opakim strastima istakao je apostol tri dobrodetelji, koje treba da krase sveštenika Božjeg, i to: strah Božji (dragovoljno po Bogu), usrđe (nego iz dobra srca), i službu (bivajte ugledi stadu). Ovaj ustav dao je apostol ne samo kao učitelj nego i kao prorok. Jer stoleća su pokazala u glavnom dve vrste pastira, i to jedne, koji su se rukovodili svojim strastima u stareševanju nad crkvom: gordošću, srebroljubljem i vlastoljubljem; i druge, koji su se rukovodili strahom Božjim, usrđem i primerom službe. Od onih prvih crkva je stradala, ali nije propala, dok su oni propali. Od ovih drugih crkva je rasla, i napredovalai blistala u svetu. Ono su vukovi, a ovo su pastiri. Oni su neprijatelji i ljudi i Boga, ovi su prijatelji i ljudi iBoga. Pastirenačalnik Hristos tražiće računa i od jednih i od drugih o svakoj ovci, t.j. o svakoj duši čovečjoj, i platiće pravedno svakome po zasluzi. Gordost, srebroljublje i vlastoljublje nazovi-pastira platiće ognjem večnim, a strah Božji, usrđe i službu pravih pastira platiće radošću večnom.

O Gospode Isuse, Pastirenačalniče, pomozi pastirima stada Tvoga slovesnoga, da do kraja ispune zapovest Tvoga svetog apostola. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar