Vest: Dva zlatna doba

Dva zlatna doba

Dva zlatna doba

Postoje dva perioda kada je Lajkovac zasijao punim sjajem. Prvi period je počeo nekoliko godina posle Prvog svetskog rata koji je trajao do početka Drugog. Izgradnjom železnice Lajkovac je postajao sve poznatiji pa su se i novinari divili tom „američkom brzinom gradnje“.

Posle državnog udara 6. januara 1929. godine i tzv. šestojanuarske diktature, novom teritorijalnom organizacijom Lajkovac je pripao drinskoj banovini sa sedištem u Sarajevu a železnički čvor je pripao sarajevskoj železničkoj direkciji.

Tada, a i malo ranije, je sve počelo munjevitom brzinom. Godine 1930, 17. avgusta osnovano je Sokolsko društvo, čiji starešina je duži vremenski period bio dr Milosav Banković.

Dana 6. oktobra 1927. godine u Beogradu registrovano osnivanje Sreske zdravstvene zadruge Lajkovac. Počela je da radi još u martu iste godine. Prostorije su joj se nalazile u kući Aleksandra Radovanovića. Zadružni lekar je tokom prve godine obavio 534 pregleda. Članovi zadruge su većinom bili iz Lajkovca, Rubribreze i Ruklade.

Dva zlatna doba-0

Rešenjem Kraljevske banske uprave Drinske banovine 27. aprila 1936. godine, u Lajkovcu je osnovana Narodna osnovna škola sa dva odeljena. Prvi učitelji su bili Zorka Miljković i Sreten A. Smiljanić.

Zemljoradnička zadruga za selekciju stoke osnovana je u Lajkovcu 14. marta 1937. godine i obuhvatala je opštine Lajkovačku, Nepričavsku i Jabučku.

Na inicijativu Dragoljuba Bate Todorovića, popa Boška Milovanovića i geađana Lajkovca, 8. novembra 1937. godine, na Milovanovića i Ivanovića imanju počela je izgradnja pravoslavne crkve, koja je završena sledeće, 1938. godine i odmah je u njoj počela da se obavlja služba. Prvi paroh Lajkovačke crkve bio je Boško Milovanović.

Prvu apoteku osnovao je iste, 1937. godine Rus, Andrija Kuznjecov iz Odese. Pre preseljenja u Lajkovac Andrija je držao privatnu apoteku u Obrenovcu. Po nekim pričama, a i na razglednici Lajkovca snimljenoj 1936. godine vidi se jedna apoteka koja je bila u kući Borisava Živkovića, obućara, u kojoj je verovatno Andrija radio još tokom izgradnje svoje kuće i apoteke.

Prvi motorni voz „Spaho“ prvi put je prošao kroz Lajkovac, 20. jula 1938. godine. Putovao je na relaciji Beograd – Lajkovac – Užice – Sarajevo – Dubrovnik. Ovaj naziv motornjak je dobio po Mehmedu Spahi, ministru Saobraćaja, koji je za Beograd na sastanke putovao kroz Lajkovac, gde je Spaho u restoraciji redovno jeo čorbicu i odmarao pred neki sastanak u Beogradu. Ukinut je posle 15 – ak godina.

Lajkovac je dobio električno osvetljenje 1938. godine, priključenjem na novu električnu centralu u Vreocima. Do tada je bio u upotrebi agregat na naftu koji je bio u pogonu od 1921. godine i služio je uglavnom za železnicu.

Postojala je i telefonska centrala, doduše sa nekoliko brojeva koje su koristili: žandarmerijska stanica, ložionica, opština i upravnik pošte.

Jednom rečju Lajkovac je u tim godinama živeo „punim plućima“, ali svemu dođe kraj. 



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar