Vest: Otvaranje šah kluba

Otvaranje šah kluba

Otvaranje šah kluba

Šah, drevna strateška igra. Tabla sa crno-belim poljima, 32 figure kojima se nadmudruju protivnici u želji da poraze rivala. Na tom putu važan je poseban način razmišljanja, predviđanje, strpljivost... Kada se jednom rodi, ljubav prema šahu ostaje za ceo život.                                                                                                                                         

Grupa entuzijasta i zaljubljenika u ovu igru okupila se pre nekoliko godina u želji da šah u Koceljevi vrati na mesto koje mu pripada. I tako je počelo.                                             

–Klub je osnovan 2019.godine. Krenuli smo od nule ka nečem većem i čini mi se da u tome polako ali sigurno uspevamo. Za sve je potrebna ljubav i vreme, pa je tako bilo i u ovoj priči- kaže predsednik šah kluba “Otvaranje” Nebojša Belić.                                     

Prvu takmičarsku sezonu završili su sa samo jednim osvojenim bodom. Nekoliko godina kasnije stigli su do drugog mesta u Mačvanskoj ligi u kojoj se takmiči 11 ekipa i igrali finale plej ofa za ulazak u viši rang takmičenja.                                                                 

–Već nekoliko puta smo bili učesnici polufinala plej ofa, a prethodnu sezonu smo završili kao drugoplasirani na tabeli i u finalu plej ofa nismo uspeli da se domognemo promocije u viši rang- ističe Belić.                                                                                                                                                                       

Prema njegovim rečima, ambicije kluba su uvek iste kada je reč o takmičarskom delu sezone. Prvo mesto i borba za ulazak u viši rang.  Takođe, jedan od ciljeva u perspektivi je i organizacija turnira koji bi okupio značajan broj šahista. 

“IGRA” KOJA TRAJE  SKORO ŠEST DECENIJA

Klub “Otvaranje” broji 14 članova. Uglavnom su u njegov rad uključeni mlađi i ljudi srednje starosne dobi, ali veliku podršku i oslonac predstavljaju i oni stariji takmičari sa velikim iskustvom i postignućima.                                                                                         

Jedan od najstarijih i najbolje rangiranih šahista je sedamdesetjednogodišnji Vasilije Vasiljković koji se sa tablom i figurama “druži” gotovo šest decenija.                                                                               

Nastupao je za “Fap” Priboj, ekipu Bele Crkve, Koceljevu, igrao u Srpskoj ligi, učestvuje na Prvenstvu Srbije...                                                                                                         

Teorija mu, kaže, nije jača strana.                                                                                                                                                   

–Sve praksa radi. Tako se postaje ozbiljan igrač šaha. U teoriji sam, da budem iskren, nula. Ali sam u igri uspešan. Turniri mnogo znače. Meni je sada baš sasvim svejedno ko će da sedi preko puta mene. Pre sam se plašio protivnika, posebno onih sa titulama. Ja sam partiju izgubio u tom slučaju pre nego što sam počeo da igram. Posle sam se opametio i više nisam gledao šta piše već sam gledao u čoveka koji igra preko puta mene. Tako sam uspevao da remiziram i sa mnogo jačim protivnicima- priča Vasa i dodaje da se danas šah neretko igra preko kompjutera gde ne vidiš protivnika, a to  ne voli.                                                                                                                                                                                                                           

Najbolje rangirani koceljevački šahista ističe da su mlađi saigrači od njega mnogo toga naučili.                                                                                                                                                                                                                                             

–Mladi su, ali hoće da uvaže ono što im se pokaže. Nisam im ja govorio šta treba i kako da rade, već su oni učili gledajući na tablu i prateći poteze. Napredovali su sigurno uz pomoć toga. Umem i da kritikujem kada nešto ne odigraju dobro- otkriva ovaj vremešni šahista.                                                                                                                                                                 

Za ovu igru potrebna je kombinatorika, neretko jednostavnost, inteligencija. Na kraju, igrač mora da vidi i predvidi. Važan je, napominje Vasa, talenat, gen za igru. Uz to, veliki procenat su rad i učenje. A šah se uči čitavog života. Uvek ima nešto novo da se sazna. Tako je i on svojevremeno u Priboju odlučio da uči teoriju. Tri meseca je proveo uz knjige, ali je nakon toga odustao.                                                                                                                                       

 – Posle tri meseca učenja seo sam za tablu. Moji drugari iz kluba su me tako porazili da sam bio u šoku. Sve sam knjige tada pobacao. Pobrkao sam ono iz knjiga i ono što sam do tada znao i sve je bilo pogrešno. Meni je dovoljno da vidim na ploči i da shavtim šta je problem, kako da ga rešim- priča Vasilije. 

 



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar