Vest: Život piše romane, ja samo beležim

Život piše romane, ja samo beležim

Život piše romane, ja samo beležim

U organizaciji biblioteke "Janko Veselinović" u Koceljevi je upriličeno druženje ljubitelja pisane reči sa književnicom Svetlanom Fucić pod nazivom "Život piše romane, ja samo beležim". Tom prilikom prisutnima je predstavljeno pet naslova od kojih je, stiče se utisak, autorka posebno ponosna na roman "Humaj ptica", delo koje je u Turskoj ubrzo nakon štampanja prodato u deset hiljada primeraka.                                                                       

Prema rečima Jasmine Gajić ovaj roman je kuriozitet i po tematici koju obrađuje i po načinu na koji se sve to dešava. U njemu ima svega. Ponajviše književnosti, ali i filozofije, religije, psihologije, etnografije...U osnovi romana je ljubavna priča. Ali, nije samo to. Religijski momenat je, kaže, fascinantan a istorijske činjenice neprocenjive.                                                                                                                                                                         

-Čitajući roman "Humaj ptica" očekivala sam pojednostavljeno istorijsko i ljubavno štivo kakvo već decenijama negujemo na ovim prostorima. Odmah po otvaranju korica sačekaše me Andrićev i Selimovićev citat. Dosta neobično i lepo posmislih i čitajući dalje prepoznah i nalazih sličnost i sa jednim i sa drugim. Studiozno duboko, verovatno bez svesne namere, autorka vođena sopstvenom intuicijom i  proviđenjem ispisuje fantastične redove koji poznavaoce drže u stanju između ustreptalosti i otkrovenja. Ne možete ostati ravnodušni kada vam neko ponudi sve svoje. Odživljeno, ravnodušno, saznano. Iako je radnja romana smeštena u daleku prošlost, savršeno oslikava savremenu zapitanost i suštinu modernog čoveka. Ne podilazeći čitaocu Fucić na kraju ne daje laka rešenja i odgovore. Ona suočava. Svakoga sa samim sobom, tvrdeći da treba otići korak dalje, jer sve što činimo u osnovi nije dobro- rekla je Gajić.                                                         

Još jedan od predstavljenih romana otkriva nam manje poznate istorijske činjenice i događaje. O jednom trenutku iz prošlosti govori knjiga "Sedmi dan". Naime, 11.oktobra 1882.godine u svetu se desio presedan pokušajem atentata na vladara, u kom su učestvovale dve žene. Reč je o kralju Milanu na koga je pucano u Sabornoj crkvi u Beogradu. Atentatorke su bile Ilka Marković i Lena Knićanin. Prva je nađena u zatvorskoj samici, umorena peškirom a zvanično saopštenje je glasilo da se dogodilo samoubistvo. Lena je sprovedena u pratnji jednog žandara u rimski bunar na Kalemegdanu. To su činjenice, napominje autorka, koje nam je ostavila istorija a sve ostalo je moglo i nije moralo biti.                                                                                                                             

Zbog ove knjige dobila je dozvolu da sate provede u arhivu Srbije ne bi li našla neke konkretne podatke.                                                                                                                                                             

-I sve što sam našla jeste to što ovde piše...Dobila sam dozvolu  od tadašnjeg direktora Beogradskih tvrđava  i spustili su me sa sve pratnjom policijskom u rimski bunar. To je 212 metara pod zemljom. Fascinantno je kako je napravljen. Ja sam morala da doživim to gde je Lena Knićanin bila zatovrena sedam dana u pratnji jednog žandara. Policija je išla i ispred i iza mene, pretresli su me, mogla sam da nosim samo notes i olovku pošto je bunar jedna od glavnih filtera beogradskog vodovoda. Kada smo konačno sišli rekla sam svojim pratiocima da treba da ugase svetlo jer sam morala da doživim taj mrak. Gore je otvor osmougaoni kroz koji upada kiša. Međutim, vi kad siđete tih 212 metara pod zemlju gde se inače ne silazi, silaze ronioci jednom u deset godina jer se kroz te lagume ulazi u Dunav, mrak je neverovatan. Verovatno je tako u grobu. Do te mere je mrak- podelila je autorka svoje neobično iskustvo sa publikom. Svetlana je književnica čiji je opus veoma ozbiljan. Kako ističe Jasmina Gajić iz biblioteke "Janko Veselinović" ona je pesnik, prozaista, književni kritičar, tekstopisac. Ona je i humanitarac. Roman "I bi svetlost", kaže autorka, ispunio je svoju misiju time što je spasao bar jedan život za koji zna. Delo napisano laganim stilom, čitljivo, jasno i realno, veoma potresno.                                                                                                                           

Obrađuje aktuelnu temu iz stvarnog života, narkomaniju. Autorka duboko proživljava ovu temu. Knjiga je nadasve edukativna.                                                                                                                         

-Nekoliko godina nakon što je ova knjiga izašla, bavila sam se preventivnom borbom protiv narkomanije i bolesti zavisnosti. Išli smo po osnovnim i srednjim školama i držali edukativne radionice. Ta knjiga je išla od ruke do ruke među decom i u jednoj od škola, nakon predavanja, prilazi mi devojčica i zahvaljuje mi se. Bila je na žurci i malo je falilo da uzme nešto a onda se setila Anđelike, lika iz romana. I posle toliko godina ja imam taj osećaj duboke zahvalnosti. Ta priča je spasla jedan život. Jedno dete je odustalo od opijata i moja misija je završena. Sve posle toga je književnost radi književnosti- izjavila je Svetlana.                                                                                                                               

I delo "Underground soul" se bavi ovom temom. Specifična je po tome što je pisana bez interpunkcije. Nema velikog slova, tačke, zareza...Zbog toga nije jednostavna za čitanje ali, kako objašnjava autorka, to je bila jedina forma, jer je reč o romanu toka svesti, pisan iz misli bivših zavisnika od heroina  i alkoholičara, bez prepričavanja, narativnog toka i fikcije.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar