Danas obeležavamo velikog oca i učitelja crkve.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici, danas slave Svetog Grigorija Bogoslova, arhiepiskop carigradski i Prepodobnog Publija.
Sveti Grigorije Bogoslove, arhiepiskop carigradski
Rođen u Nazianzu od oca Jelina i majke hrišćanke. Pre krštenja učio se u Atini zajedno sa Vasilijem Velikim i Julijanom Odstupnikom. Često je on proricao Julijanu da će biti odstupnik od vere i gonitelj crkve, što se i zbilo. Na Grigorija je naročito mnogo uticala dobra mu majka Nona. Kada završi svoje učenje, Grigorije se krsti. Sveti Vasilije rukopoložio ga je za episkopa sasimskog, a car Teodosije Veliki uskoro ga pozove na upražnjeni presto arhiepiskopa carigradskog. Sastavio je mnogobrojna dela, od kojih su mu najslavnija ona iz Bogoslovlja, zbog čega je i nazvat Bogoslovom. Naročito je znamenito po dubini njegovo delo Besede o Svetoj Trojici. Još je pisao protiv jeretika Makedonija, koji je krivo učio o Duhu Svetome (kao da je Duh stvorenje Božje), i protiv Apolinarija, koji je krivo učio, kao da Hristos nije imao čovečje duše, nego da mu je božanstvo bilo mesto duše. Pisao je takođe i protiv cara Julijana Odstupnika, svog negdašnjeg školskog druga. Kada na Saboru 381. godine, nasta raspra oko njegovog izbora za arhiepiskopa, on se povuče sam, izjavivši: "Ne mogu nas lišiti Boga oni koji nas lišavaju prestola". Zatim napusti Carigrad, ode u Nazijanz, i tamo prožive do smrti u povučenosti, molitvi i pisanju korisnih knjiga. Iako je celog života bio slaba zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu. Mošti su mu docnije prenete u Rim, a glava mu se nalazi u Uspenskom soboru u Moskvi. Bio je i ostao veliko i divno svetlo crkve pravoslavne, kako po krotosti i čistoti karaktera tako i po nenadmašnoj dubini uma. Upokojio se u Gospodu 390. godine (v. 30. januar).
Prepodobni Publije
Najpre bio senator pa poznavši svetlost Hristovu, ostavi počasti, razdade imanje siromasima i predade se podvižničkom životu u blizini svoga grada Zevgmata na Eufratu. Osnovao dve obitelji i upokojio se u Gospodu 380. godine.
Prepodobni Mar
Odlikovao se spoljašnjom lepotom i slatkopojnim glasom. Povuče se od sveta i proživi u jednoj kolibi trideset sedam godina u postu, molitvi i očišćenju srca od pomisli. Kao devedesetogodišnji starac upokojio se u Gospodu 430. godine.
Sveti mučenici Felicita i sedam joj sinova
Beseda
o tome ko je Hristos
Ko govore ljudi da sam ja? (Mk. 8, 27)
Evo, braćo, skoro će 2000 godina od onoga dana kada je Gospod Isus stavio ovo pitanje učenicima Svojim. Od onda do danas ovo je pitanje stavljeno svakom ljudskom pokolenju, svakome belom danu i tamnoj noći; i svako pokolenje ljudsko, i svaki beli dan i svaka tamna noć morala je dati neki odgovor na ovo pitanje. Pitanje ovo pitanje je života ili smrti, i odgovor na njega živonosan ili smrtonosan. Ti si Hristos Sin Boga živoga, odgovorio je apostol Petar. I taj odgovor bio je odobren i pohvaljen od Gospoda Isusa.
Ko govore ljudi danas da je Hristos? Jedni govore, s Jevrejima, da je On narušilac zakona i samozvani Mesija. Drugi govore, s Pilatom, da oni ne mogu uopšte da dođu do istine o ovom čoveku. Treći govore, s apostolima, da je On Hristos Sin Boga živoga, Spasitelj i Iskupitelj roda ljudskog od greha i smrti, Vaskrsli i Vaskrsitelj, Živi i Životodavac. I mi svi, kršteni u ime Svete Trojice, slažemo se s apostolima i svetom crkvom apostolskom, koja sabornim glasom svojim tako ispoveda Hrista Gospoda.
O Gospode Sine Božji jedinorodni, pomozi nam, da Te svakog dana života našeg srcem verujemo i ustima ispovedamo kao Boga i spasa našeg, kao Božju silu i Božju premudrost. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!